Mijicfeat

Politika, M. Eraković

Šabački maratonac Vojislav Mijić je postao član Međunarodne kuće slavnih vodenih sportova u Fort Loderdejlu na Floridi. To je zapravo muzejska kuća na obali Atlantskog okeana posvećena promociji sportova na vodi: plivanja, vaterpola, skokova u vodu, sinhronizovanom plivanju i maratonskom plivanju. Šapčanin Mijić je jedini plivač iz Srbije u konkurenciji 200 plivača iz celog sveta.

– Poziv sa Floride stigao mi je na moju krsnu slavu Aranđelovdan. Pre četiri godine sam predložen za Kuću slavnih, a bord direktora koji ima 35 glasova izglasao me je ove godine. Srećan sam zbog svega, jer ovo je na neki način zaokruživanje moje karijere. Ali to nije samo priznanje meni, već maratonu u Šapcu i Srbiji. Stigle su mi čestitke iz celog sveta, a prvi mi je čestitao u ime Ministarstva sporta i omladine Vanja Udovičić – kaže Mijić.

U Kući slavnih je 1999. godine izabran vaterpolista Mirko Sandić, 2007. Igor Milanović, a pre dve godine Aleksandar Šoštar.

Mijici

Šabački maratonac je plivao na 250 maratona, a tri puta je ušao u Ginisovu knjigu rekorda. Na Svetskom prvenstvu u Italiji 1986. godine osvojio je treće mesto, a 1999. na nezvaničnom svetskom prvenstvu na Havajima bio je drugi. Mijić se seća svog prvog maratona daleke 1973. godine, kada je kao 23 – godišnji mladić stigao predzadnji.

-Plivali smo na Savi od Kočinog kanala do Starog grada svega nekoliko kilometara. Jedva sam isplivao, ali sam rešio da se bavim ovim sportom koji mi je u početku značio da se u što boljem svetlu predstavim devojkama. Već posle pet godina, na stazi dugoj 14 kilometara na čuvenom maratonu koji počinje u sremačkom selu Jarak a završava se kod tvrđave na Starom gradu stigao sam prvi – kaže naš sagovornik.

Nekada je na maraton išao pravo iz treće smene u fabrici „Zorka“, gde je radio i uporedo se školovao.

– Dešavalo se da samo nakon par sati odmora krenem da plivam, bez navikavanja na promenu vremenske zone. Plivao sam u Australiji, Americi, Brazilu, Kanadi, Siriji, Egiptu, na reci Parana, Amazonu i njenoj levoj pritoci Rio Negro, Labudovoj reci u Pertu, Dunavu, Tisi. Najduži maraton je 88 kilometara u Argentini, na reci Parani. Najopasniji je maraton duž plaže Vajkiki gde svaki maratonac pre trke potpisuje da pliva na ličnu odgovornost i da odgovara za svoj život, jer ima mnogo talasa a može da doživi i bliski susret sa ajkulama – kaže Mijić.

MijiciiKako kaže, plivao je i na 40 stepeni Celzijusa, ali i na 15. Posle velikih maratona, od umora danima nije mogao da pomeri ruke. Plivanje iscrpljuje, pa tokom velikih trka izgubi po nekoliko kilograma, a kada su vrućine zadobije opekotine po rukama. Odustao je samo dva puta.

– Maratonci su po konstituciji krhki ljudi, za razliku od plivača sprintera. Ali, bez jake volje i motivacije ne može se isplivati nijedna staza. Pred velika takmičenja moram da preplivam i po 15 kilometar dnevno – kaže Mijić.

Ovaj 63 – ogodišnji maratonac i dan – danas pliva. Ne propušta nijedno otvoreno prvenstvo Srbije u plivanju. Bio je najstariji učesnik prošlogodišnje trke na Vračaru i na masters mitingu koji je održan u oktobru.
Mijić je plivao u vreme kada su pehari i medalje bili jedina nagrada. Odskoro je dobio nacionalnu penziju, koja je kao nagrada stigla za osvojeno treće mesto na svetu. Pohađa višu trenersku školu u Novom Sadu i želi da se posveti trenerskom radu.

 

, , ,

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *