Mizdraci dobili prezime po turskom koplju

Pismo čitaoca Dragana D. Mizdraka povodom teksta Najstarija srpska prezimena

Srpski narod živio je u prelijepim krajevima STARE SRBIJE vijekovima prije Kosovskog boja, uglavnom u plemenskim zajednicama, baveći se stočarstvom, te odatle i datira onaj dobro poznati naziv (VLASI – STOČARI). Jedno od tih čuvenih plemena STARE SRBIJE su i POPOVIĆI. POPOVIĆI ime dobiše po svojim u to vrijeme prilično obrazovanim rodonačelnicima iz reda uglavnom parohijskih srpskih pravoslavnih sveštenika, koje je narod tada nazivao POPOVI.
Poslije bitke na Marici 1371, a nedugo zatim poslije čuvenog Kosovskog boja 1389, POPOVIĆI kao i mnoga druga starosrpska plemena bili su prinuđeni na selidbu u neka za to vrijeme sigurnija područja. POPOVIĆI su se nakon Kosovskog boja naselili u oblast ZETE (GORNJE POLIMLJE), okolina ŠEKULARA podno planina KOMOVI. Bavili su se nomadskim stočarstvom i često su u pred zimskom periodu odlazili čak do sjevera DALMACIJE do mjesta KOM u Mokropoljskom dijelu Bukovice gdje su sa stokom plandovali do ranog proljeća. (KOM u Mokropoljskom dijelu Bukovice, upravo su oni POPOVIĆI u 14. vijeku nazvali po KOMOVIMA od kojih su došli).
POPOVIĆI podno KOMOVA u GORNJEM POLIMLJU su slavili krsnu slavu Svetoga Jovana Krstitelja i Preteču Gospodnjeg. Pleme POPOVIĆA u to vrijeme je bilo veliko i jedan dio plemena je krenuo prema CETINJU, kako bi pronašao novo životno stanište. Taj dio plemena POPOVIĆA nastanio se u KOSIJERE na CETINJU (RIJEČKA NAHIJA) i tu je ostao sve do 1527, kada se svi POPOVIĆI iz KOSIJERA sele u okolinu SKADARSKOG JEZERA, tačnije u ŽABLJAČKU RIJEKU CRNOJEVIĆA. Tu su se POPOVIĆI zadržali izvjesno vrijeme, par porodica je ostalo tu da živi, a veći dio KOSIJERSKIH POPOVIĆA nastavio je prema PRIZRENU gdje je takođe nekoliko porodica ostalo da živi.

Staro Skoplje: U okolini Skoplja pleme Popovića (skopskih) živelo je do Velike seobe Srba

Svi ostali iz plemena KOSIJERSKIH POPOVIĆA naselili su se u okolinu SKOPLJA, upravo tamo gdje su im najstariji preci živjeli vijekovima prije Kosovskog Boja. Tu u okolini SKOPLJA (STARA SRBIJA) pleme sad već SKOPSKIH POPOVIĆA živjelo je sve do Velike seobe Srba pod Patrijarhom Arsenijem trećim Černojevićem. Nekoliko porodica uglavnom svešteničkih iz plemena SKOPSKIH POPOVIĆA je uz svoga Patrijarha Arsenija krenulo prema Srijemu, dok su svi ostali otišli prema CETINJU gdje su se kratko zadržali, a onda se uputili prema HERCEGOVINI gdje je nekoliko porodica ostalo u predjelima GATAČKOG kraja, dok svi ostali odlaze prema RAVNIM KOTARIMA (KNINSKA KRAJINA). Došavši u BUKOVICU, pleme SKOPSKIH POPOVIĆA se nastanilo u Mokropoljski kraj: MOKRO POLJE, PREVIJES i KOM (plandište POPOVIĆKIH starih predaka iz GORNJEG POLIMLJA pod KOMOVIMA).
Nedeljom i praznicima, POPOVIĆI iz tri Mokropoljska sela, sastajali su se kod Mokropoljske crkve posvećene Svetom Apostolu i Jevanđelisti Luki, gdje su se družili i donosili najvažnije životne odluke. Jedna od tih odluka je da sad već MOKROPOLJSKIM POPOVIĆIMA krsna slava bude upravo Sveti Apostol i Jevanđelista Luka (LUČINDAN).
Na tim prekrasnim predjelima BUKOVICE uslijedila su učestala preganjanja, pa čak i otvorene borbe između MOKROPOLJSKIH POPOVIĆA i pomanitalih turaka. U jednoj takvoj borbi, savladavši turke, POPOVIĆI su zarobili velik broj MIZDRAKA. (MIZDRACI su kratka bojeva koplja Osmanlija). Za to se brzo pročulo širom BUKOVICE i tamošnje stanovništvo te najhrabrije POPOVIĆE prozvaše MIZDRACIMA. Nešto više od dvadesetak porodica tako dobi novo prezime MIZDRAK.

MOKROPOLJSKI MIZDRACI na žalost, ubrzo su morali napustiti to područje kako bi ostalu Mokropoljsku sabraću poštedili najavljene krvave osvete od strane silne turske vojske. Na ruku MIZDRACIMA išla je nesretna pošast (kuga – pomor ljudi i stoke), koja je iznenada zavladala širom RAVNIH KOTARA, tako da su svi MIZDRACI krenuli u pravcu STRMICE KOD KNINA. Na područje STRMICE stiglo je (19.porodica) plemena MIZDRAKA (O tome piše i u čuvenoj knjizi KNINSKA KRAJINA od etnologa i istoričara prote Save Nakićenovića). Jedno mjesto kod STRMICE su prozvali MIZDRAKOVAC i tu je ostalo (15.porodica) iz plemena MIZDRAKA, dok su se nad STRNICOM u selu MRAČAJ nastanile preostale (4.porodice) MIZDRAKA u zaseok koji prozvaše MRAČAJSKI MIZDRACI. Svih (19.porodica) plemena MIZDRAK su zadržali krsnu slavu (LUČINDAN) i Svetu vjeru pravoslavnu do danas.
Dvije porodice MIZDRAKA iz MIZDRAKOVCA, Turcima su negdje na putu oteli nekakva kola (karoce – naziv za kočije u to vrijeme) i mještani te porodice prozvaše KURUCIMA pa je red da se zna da su KURUCI od nas MIZDRAKA i krsna slava im je takođe LUČINDAN.

Na putu plemena MIZDRAKA prema STRMICI kod KNINA, dvije porodice su napustile pleme i zaputile su se prema moru, tačnije prema SPLITU. Svi ti SPLITSKI MIZDRACI su pounijaćeni (pokatoličeni) od strane lukavih, a slatkoriječivih rimokatoličkih biskupa. Ti SPLITSKI MIZDRACI i dan danas žive u okolini SPLITA i redovno obilježavaju blagdan Svetoga Luke i ako su rimokatolici, a vrlo dobro znaju svoje korijene, odnosno pravoslavno porijeklo.
Na putu plemena MIZDRAKA prema STRMICI kod KNINA, jedna porodica je krenula baš prema KNINU i tu porodicu su zarobili Turci, te su sve muške članove poveli u LIVNO. Birajući između koca i islamske vjere, odabrali su ovo drugo, oženili tamošnje bule, stekli djecu i odselili u okolinu SARAJEVA. Svi ti islamizirani (poturčeni) SARAJEVSKI MIZDRACI i dan danas žive u okolini SARAJEVA, znaju da potiču negdje sa CETINJA (to sam saznao iz telefonskih razgovora sa njima), znaju za svoje pravoslavne korijene, o krsnoj slavi pojma nemaju, a neki među njima toliko mrze sve SRPSKO, da se stide svog pravoslavnog porijekla pa kažu da su došli u Sarajevo nekada davno direktno iz Turske (niđe veze), ali to su činjenice.
Pošto su turski zavojevači zauvijek napustili KNINSKU KRAJINU, pa tako i STRMICU kod Knina, smjenjivale su se vlasti sa novim ratnim zbivanjima, ali pleme MIZDRAKA je uvijek ostajalo u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA.
Nakon Prvog Svijetskog Rata, jedna poveća porodica MRAČAJSKIH MIZDRAKA, napustila je MRAČAJ zauvijek i nastanila se u selo MAGLAJANE kod LAKTAŠA blizu BANJALUKE i danas tu živi nekoliko porodica MIZDRAKA i svi su pravoslavni i svi slave (LUČINDAN).
Na samom kraju Drugog Svijetskog Rata kao pripadnici kraljevskog korpusa dinarske četničke divizije, pod vođstvom našeg proslavljenog četničkog Vojvode Momčila R. Đujića, mnogi MIZDRACI iz MIZDRAKOVCA i MRAČAJSKIH MIZDRAKA, otišli su u ENGLESKU, a po neki u AUSTRALIJU, KANADU i AMERIKU, a danas ih, hvala Bogu, ima i u JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI i svi su pravoslavni i svi slave LUČINDAN.
MIZDRACI koji ne poginuše od proklete komunističke vlasti, otiđoše velikim dijelom trbuhom za kruhom u SRIJEM, BANAT i BAČKU, a malo kasnije u ZENICU (po otvaranju željezare) i još kasnije u BEOGRAD. Tako da u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA ostade samo nešto starijih MIZDRAKA i tek po neko mlađi, ali rijetko.
Svi preostali MIZDRACI u MIZDRAKOVCU i MRAČAJSKIM MIZDRACIMA, zadržali su se na području STRMICE kod KNINA sve do „Oluje 1995.“. Od tada su svi MIZDRACI i svi POPOVIĆI (od kojih smo mi MIZDRACI) i svi KURUCI (koji su od nas MIZDRAKA), zauvijek napustili Mokropoljski i Strmički kraj i rasuli se po svijetu i ostacima srpskih zemalja.
Ja, Dragan D.MIZDRAK, autor ove istinite priče o PORIJEKLU PREZIMENA MIZDRAK, od MRAČAJSKIH sam MIZDRAKA (tamo sam proveo dobar dio djetinjstva i saznao sam iz predanja starih (sad već upokojenih MIZDRAKA) za naše pretke od SKOPLJA, CETINJA i SKADRA, a i KOMOVI su se spominjali kao stanište naših predaka POPOVIĆA). Sve sam to istraživao godinama i ovo pred vama je konačna verzija. Sve vas bratski i od srca pozdravljam sa starosavnim STRMIČKIM pozdravom,; ŽIVI BILI I SVAKA VAM SREĆA PJEVALA !!!

Tekst: Dragan D. MIZDRAK