Masnikovicfeat

Kontejneri puni đubreta i divlje deponije, prizori su od kojih većina ljudi sklanja pogled. Ali ne i Đorđe Masniković. On nije radnik Gradske čistoće, kako ste, možda, pomislili, samo na stvari gleda drugačijim očima – zglobni stalak pokvarene lampe za njega je noga skakavca, a zarđali deo ukrasa oluka, vrh repa iguane!

Dizajner, zaljubljenik u stimpank estetiku, Đorđe svoja dela izrađuje od starih, odbačenih materijala.

– Moj brat Aleksandar i ja delimo fascinaciju stimpankom, što je osnova našeg stvaralaštva, iz koga smo vremenom izgradili svoj stil. To je subkultura inspirisana atmosferom viktorijanske Engleske, s kraja 19. veka, kada se pojavljuju prve parne mašine, pomalo mračna, sa puno magle, mehanike… kao da je u to vreme stigla budućnost; takoreći, futuristička prošlost. Na ovim prostorima stimpank još nije istražen, dok je na Zapadu drugačije, pa su i naši kupci stranci ili naši ljudi koji su tamo videli nešto slično. Uzor su nam priznati svetski umetnici koji rade sa recikliranim materijalima, i sa njima odmeravamo snage. Jedan od najboljih hroničara stimpanka, Francuskinja sa umetničkim imenom Vero Verone, uvrstila je naša dela u svoje albume, što je velika čast. Dobili smo pohvale i od Stefana Kifera, Dana Džonsa, Stefana Pilata… Kada vas takvi ljudi zapaze, znate da ste na dobrom putu. Jer, tamo nema sujete, ni klanova. Ako ste dobri, pohvaliće vas; ukoliko niste, neće ni komentarisati – objašnjava Đorđe.

Žil Vern u Beogradu

Kroz njegove ruke, svojevrsnu reciklažu, otpaci dobijaju novu, estetsku vrednost, čime im praktično produžava život. Tako je na staru kuku dizalice, sa nekog broda iz Savamale, koja mu je godinama stajala na terasi, nadogradio potkovicu, uzengiju i par drvenih kalupa za cipele i napravio skulpturu futurističkog čopera.

MasnikoviciMasnikoviciii

 

 

 

 

 

 

 

 

I, zaista, kada uđete u galeriju „Art studija Dada“, može vam se učiniti da ste zakoračili u komadić sveta Žila Verna, koji je nekim čudom završio u beogradskom Čumićevom sokačetu. Po zidovima vise slike životinja nadograđene raznim metalnim delovima, i kuke; rasveta je napravljena od istrošenih signalnih raketa, a tu su i skulpture brodova, automobila, aviona…

MasnikovicviiiMasnikovicx

 

 

 

 

 

 

 

 

Svi eksponati su autorski radovi poznate slikarke Danice Masniković, i njenih sinova, Aleksandra i Đorđa, pa se može reći da je „Art studio Dada“ zapravo porodična manufaktura.

Masnikovicvi– Kod nas u familiji, na nekim projektima radimo zajedno, a onda svako svoje, i tako u krug. U prvom slučaju, obično Danica, koja je slikarka jakih poteza i kolorita, nacrta skicu, posle čega joj brat i ja svojim dizajnom dajemo treću dimenziju. Inače, čak 17 članova naše familije završilo je Akademije, što likovnu, što arhitekturu, scenografiju, grafiku… tako da smo odmalena u umetničkom okruženju. U ovom lokalu smo od 1991. godine – prvo smo držali klasičnu galeriju, sa slikama i skulpturama raznih autora, pa antikvarnicu, a onda nam je posle petnaestak godina i to dosadilo. Nešto je „kvrcnulo“ i poželeli smo da stvaramo svoju umetnost, za šta smo se i školovali, umesto da prodajemo tuđu. Prosto se desilo… Sedeo sam u bašti kod drugara, kada su mi zapale za oko dve pegle na ugalj. Gledao sam ih i gledao, a onda ustao i spojio ih, i ukazao mi se taj prvi parobrod. Kao čarolijom, otvorile su mi se oči za jedan potpuno drugačiji svet… i tako je sve krenulo – priča Đorđe.

Sa buvljaka na lager

Braća Masniković vode se devizom da je dizajn svuda oko nas, tako da im ne manjka inspiracije. Do materijala za svoja dela dolaze preko prijatelja, rodbine i obilazeći buvlje pijace i klasične otpade. Đorđe kaže da mu je omiljeni buvljak u Pančevu, pošto je izvoran i živopisan. Kada traži neki konkretan deo, najčešće ne nađe ono što mu je potrebno, nego nešto drugo. Ali, ako mu je stvar interesantna, uzeće je i staviti na „lager“, a ona će, kako kaže, već naći svoje mesto.

MasnikoviciiMasnikovicix

 

 

 

 

 

 

 

 

– Pri radu, obično ne koristimo skice, već polazimo od samog predmeta, pa ga nadograđujemo ili sečemo, bušimo, lemimo, nešto zalepimo ili zakucamo. Baš u Pančevu smo svojevremeno kupili dva rezervoara za gorivo, sa kamiona iz Koreje, koje je naša vojska pedesetih godina prošlog veka dobila kao donaciju od Amerikanaca. Pošto volim bolide iz dvadesetih i tridesetih, pretvorili smo ih u dva automobila, inspirisana „bugatijem“ iz 1931. godine. Tu je najveći izazov bio da pravougaoni rezervoar pretvorimo u bolid a da ne izgubi na karakteru. Cilj je, zapravo, da celu kompoziciju rešite sa tri, četiri dominantna poteza. U protivnom, možete da se izgubite u detaljima.

Igranje sa umetnošću

Izrada složenijih figura može trajati i do četiri meseca, jer se tokom rada menjaju. Dešava se, recimo, da pronađem bolji deo materijala, i ubacim ga umesto slabijeg rešenja, pa taj deo „sruši“ celu prethodnu kompoziciju – kaže Đorđe i dodaje da voli da kombinuje razne materijale, kao i da se igra kombinacijama „toplih“ i „hladnih“ tekstura.

MasnikovicivMasnikovicv

 

– Jer, dok se igrate sa umetnošću, to je prava stvar. I šta je još bitno? Da ne ulazite u manir. Dok vas drži energija da svako sledeće delo bude bolje ili jače od prethodnog, idete napred. Džaba ja vama da pričam da je neko delo dobro ili nije. Ta stvar ili „bije“ svojom energijom ili prolazite pored nje i ne okrećete se. Nema tu priče. Umetnost govori sve svetske jezike – kaže naš sagovornik i napominje da je, zahvaljujući društvenim mrežama, današnjim umetnicima lakše da se probiju, pod uslovom da su kvalitetni.

Dizajneri Aleksandar i Đorđe Masniković do sada su učestvovali na nekoliko izložbi u Srbiji i inostranstvu. Pre pet godina, zajedno sa Danicom Masniković, imali su izložbu u ULUS – u, a njihovi radovi bili su izloženi i u Belgiji. Lani su svoja dela predstavili i na festivalu „Dev9t“, koji se održava u Staroj ciglani. Trenutno se pripremaju za samostalnu izložbu, koja će biti otvorena u septembru, u galeriji „Artium“, u Kragujevcu.

Petar Blečić

 

Parking kod Čumića

Masnikovići skoro tri decenije imaju galeriju u Čumićevom sokačetu, a već devet godina, kroz udruženje „Belgrade design district“, bore se da ovaj deo grada postane umetnički kvart. Mnoge stvari, koliko je to bilo u moći članova, Udruženje je uradilo „na mišiće“, bez ikakve pomoći sa strane, uspevši u nameri da nekadašnje ruglo pretvore u mesto okupljanja dizajnera i umetnika sličnih senzibiliteta. Nedavno su, pak, iz Grada dobili uveravanja da će nadležni podržati inicijativu Udruženja, a prvi korak u tom pravcu trebalo bi da bude promena Detaljnog urbanističkog plana, kojim je predviđeno da se u toj zoni napravi – parking.

MasnikovicxiMasnikovicvii

 

 

 

 

 

 

 

 

– Posle svih godina borbe za afirmaciju umetnosti, moja filozofija je – Deluj na dva metra oko sebe. Ja sam sposoban, počistiću ispred svoje radnje, zasadiću drvo, dovući žardinjere, urediću izlog… Ukoliko i moj komšija tako razmišlja, mi već zauzimamo četiri kvadrata. Ako nas podrži još ljudi, sredićemo površinu od 50, a onda i od 100 metara kvadratnih. To nedostaje našoj zemlji, „use i u svoje kljuse“, i da svako od nas uradi ono što može, jer više delova čini celinu – kaže Đorđe Masniković.

, , , , ,

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *